evo ljudi još jedan nastavak...
ovaj će biti duži od prošlog..neće imati dva djela...
uživajte.....
-----------------------------------------------------------------------
Ujutro sam se probudila ali nisam htjela otvoriti oči. Još sam se sjećala onog osječajaod jučer. Kada sam osjetila kako me njegove ruke obavijaju oko struka. Još mi je sve bilo svježe. Pitam se zašto. Još sam ih uvijek osjećala. Pošla sam lagano kliziti rukom kao da se oču okrenuti. Htjela sam se uvjeriti da je on još tu. Da nije otišao.Kada sam opipala ruku nazad sam se okrenula. Pokušala sam suspregnuti smješak. Odjednom mi se našao usnama pored uha i progovorio.
"Znam da si budna." nakon toga me poljubio u obraz. Okrenula sam se k njemu i zagrlila ga.Poljubio me. Nije htio stati pa sam se morala odmaknuti da uhvatim zrak.Legla sam na njegova prsa a on me obgrlio. Rukom mi je milovao obraz. U tom trenutku sam nešto počela razmišljati i uplašila se.On je tu. I njegovi roditelji i braća su u ovoj kući. Brzo sam ustala jer sam bila jako prestrašena.
"Moraš brzo otići! Ajde!Brzo!" počela sam ga tjerati kada se je on počeo smijati.
"Što se smiješ? Zar želiš da te netko tu nađe?" još se je smijao. Došao je do mene i obgrlio me jednom rukom.
"Budi bez brige. Sve sam im rekao."
"O." sada sam se počela ljutiti te sam ga lupila po ramenu.
"Mogao si mi reći. Ja sam tu šizila a ti si se smijao."
"No. Nema veze. Sada znaš tako da možeš biti bez brige." Da. Ne moram šiziti. O Bože. Moram. Bit će mi neugodno.Oni sve znaju a ja im nisam ništa rekla nego Aleksije. On si je olakšao dušu a ja? A moji roditelji?
"Što je s mojim roditeljima?"
"To ćeš im morati sama reći kada se vrate. To se ne može rješiti preko telefona. Smiri se." rekao je i poljubio me.
"Moramo se ići spremiti i krenuti u školu." Zar smijem iči? Eh,nije me toliko zanimalo. Spremili smo se i pošli van.
"Čijim ćemo autom?" pitao me.
"Tvojim." rekla sam i krenula prema autu.Brzo smo došli do škole. Svi su malo pomalo gledali prema nama ali me nije bilo briga. Imali smo skorom sve satove skupa. Danas je bio dobar dan. Veseo. Nikad nisam mislila da će mi tako biti nakon dolaska ovamo. Kada smo došli kući svi su već bili za stolom.
"Bok,Any!" svi su me glasno pozdravili a ja sam se nasmijala.
"Bok!" pozdravila sam i ja njih. Svi su odmah počeli razgovarati pa smo načeli i tu temu sa mnom i Aleksijem.
"Baš nam je drago što ste skupa."rekao je Lucas i svi su to potvrdili. Aleksije se nasmijao i primio me za ruku ispod stola.
"Ali pazi braco. Moraš je katkad i nama dati." rekle su njegove sestre i svi smo se počeli smijati.Kada smo se najeli svi smo pošli malo gledati malo televiziju. Mene baš nije zanimalo. Svi su se uživili u jedan akcijski film. Ja sam promatrala Aleksija. On je nešto predobro. Nešto u što nisam bila sigurna da se događa. Nešto najbolje što mi se dogodilo u životu. Zaljubila sam se u njega. Zavokjela sam ga iako bi bilo prerano ali srce ne zna upravljati osjećajima. Oni se jednostavno dogode. Tako su se i meni dogodili. Želim mu to reći z sveg srca ali se bojim kako bi mogao reagirati. Da li on voli mene? Ili ne? Nisam bila sigurna. Svejedno sam mu odlučila kazati. Film je bio gotov i počelo mi je biti dosadno. Čudno,nisam ga gledala ali mi je bilo dosadno jer je završio. Nisam ga više mogla promatrati jer bi svi uočili. Ako već nisu sa svojim osjetilima.
"Kamo ćemo danas?" pitao me je Aleksije.
"Ne znam. Što kažeš da napišemo zadaću?" rekla sam sa smješkom.
"A da. Zadaća. Zaboravio sam." rekao je i on sa smješkom. Pošla sam u sobu.
"Mogu li s tobom pisati?" piato me je s takvim izrazom lica kao da se bojao da ću ga odbiti.
"Naravno. Još pitaš." rekla sam i otišla u sobu. Pojavio se za nekoliko sekunda. Kada smo završili zadaću počeli smo razgovarati. On je meni govorio nešto više o svojoj obitelji a ja njemu o svojoj. Posline toga je želio saznati nešto više o meni. Kada sam pogledala na sat vidjela sam da je već poprilično kasno a sutra je škola.
"Vrijeme leti kada si u dobrom društvu,zar ne?" rekao je Aleksije kada je vidio da gledam na sat.
"Da istina. Idem se ja spremiti za spavanje." Kada sam se vratila bio je u sobi kao i jučer. Još smo malo popričali pa me je počeo ljubiti.
"Misliš li da smiješ i danas ostati sa mnom?" pitala sam ga kada je malo zastao.
"Naravno. Oni sve znaju." krenuo me ponovno ljubiti pa sam ga brzo krenula zaustaviti.
"Morala bih spavati. Kasno je. Idemo." rekla sam i povukla ga za ruku.Gledali smo se u oči. Opet. Mislim da je sada vrijeme da mu priznam Poljubila sam ga kratko i nježno te izgovorila te riječi.
"Volim te." rekla sam i gledala ga kako će reagirati. Napravio je krut izraz lica i odmah sam se počela bojati ali se je onda nasmiješio i sva moja pribojavanja su nestala.
"I ja tebe volim." rekao je i poljubio me. Pošla sam spavati. I sanajti samo lijepe snove.
------------------------------------------------------------------------
završeno je i ovo poglavlje.....
evo slika.....
------------------------------------------------------------------------
završen je još jedan post....
nadam se da vam se je svidio....
puno komajte...očekujem najviše komova do sada...
pusa svima..ljubim...
Love Vampires & Twilight saga
| 18:32 |
Komentari (424) |
Printaj |
# |